Legendarni košarkaš Bil Rasel - Info

Legendarni košarkaš Bil Rasel

William Felton “Bill” Russell umirovljeni su američki profesionalni košarkaši. Igrao je na poziciji centra, a izabranici su Boston Celticsi dobili u 1. krugu (2. ukupno) NBA drafta 1956. U svojoj trinaestogodišnjoj karijeri NBA lige ostvarili su puno uspjeha. Igrali su za Boston Celticse, kada su igrali 11 NBA igrača, 5 puta su proglašeni najboljim igračima lige, a jedan je igrač proglašen najkorisnijim igračima NBA All-Star utakmice. Russell je dvanaestrostruki NBA All-Star, ali je ikad toliko puta u All-NBA momčadi i jednom u All-Defence momčadi.

Zajedno s Henryjem Richardom, zvijezdom NHL-a, Russell drži rekord po broju osvojenih naslova, kao igrač, u Sjevernoj Americi. Prije profesionalne karijere, Russell je predvodio sveučilište u San Franciscu do osvajanja dva uzastopna NCAA natjecanja. Russell je izgledao kao jedan od najboljih obrambenih igrača u povijesti NBA lige zbog svojih sjajnih blokada i izvrsnih obrana još jednog, a jedan je bio ključ Bostonovog uspjeha. Bio je jednako dobar u skokovima te je ligu predvodio čak pet puta u ovoj kategoriji, a u svojoj karijeri sakupio je 21 620 skokova. Jedan od dvojica igrača (drugi je Wilt Chamberlain) koji su u jednu utakmicu sakupili više od 50 skokova. Međutim, igrao je sjajno i u napadu je imao vrlo dobre dodavačke sposobnosti, a u karijeri je postigao 14 522 poena i 4 100 postojanja. Nakratko je bio i trener. Trenirao je Boston Celticse tri godine i u isto vrijeme bio igrač. Nakon umirovljenja, 1973. godine Russell je prihvatio posao trenera Seattle SuperSonicsa gdje je proveo četiri godine. Potom je postao trener Sacramento Kingsa, ali je ubrzo dobio otkaz.

Russell je član Košarkaške Kuće slavnih i Sveučilišne Kuće slavnih. 1996. godine prvo je bilo veliko priznanje kada je u popisu 50 najvećih igrača u povijesti NBA lige. 2007. godine Russell je primljen u FIBA-inu Kuću slavnih, 14. veljače 2009., povjerenik NBA lige, David Stern, preliminario je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala u Russellovu čast, a danas nosi naziv Trofej “Bill Russell” za najkorisnijeg igrač NBA finala.

Rani život
Russell je rođen kao sin Charlesa i Katie Russell, u Monroeu u saveznoj državi Louisiani. Grad Monroe je bio dobavljač bio rasno podijeljen te se u ranom djetinjstvu Russell morao suočiti s vremenom. Zbog svih većih ranih problema, u osam godina Russell se s obitelji preselio u Oakland. Budući da je obitelj bila jako siromašna, Russell je svoje djetinjstvo dokazao na brojnim domovima. U dobi od 12 godina, Russell je doživio teški emocionalni šok kad mu je majka umrla, a njegov otac odustao je od poslanika vozača koji su se zaposlili u tvornicama metala kako bi bio što bilo što sirotištu u kojem je Russell bio biološki. U početnim pohađanjima srednje škole McClymonds High School, Russell se održava s košarkaškim vještinama. Bio je dobar trkač i skakač je imao iznimno velike ruke, ali jednostavno nije razumio košarku te je izbačen iz momčadi. Nakon druge godine srednja škola Russell ponovno je prijavila u momčad te je zamalo izbačen, ali je tadašnji trener trener ušao u Russellov sportski talent te ga je poticao da usavrši osnove košarke. Ubrzo je postao prosječan igrač koji je igrao prave pokazivanja u četvrtoj godini srednje škole kada je bio vrlo zanimljiv način igranja obrađen sa puno skokova i blokiranih šuteva.

Sveučilište
Nakon završene srednje škole, Russella je mnoštvo sveučilišta jednostavno zaobišla. Međutim, na jednoj njegovoj utakmici bio je trener i sveučilište u San Franciscu. On nije bio zadovoljavajući što može zabraniti koševa ili poznavati osnovu već je ostao zadržati srčanom igrom pogotovo u ključnim situacijama. Kada mu je Hal DeJulio ponudio stipendiju, Russell je bez većeg razmišljanja prihvatio. Tada je Russell shvatio da je košarka jedini izlaz iz siromaštva i rasne diskriminacije.

Na sveučilištu je Russell postao startni centar momčadi koji je imao jako dobrog trenera koji nije smetao rasu, a ovaj je postao prvi trener koji je u momčadi imao trojke crne boje. Nakon boravke na sveučilištu, Russell je iskoristio svoj jedinstveni način igranja obrane koristeći svoj brzinu i agresivnošću kako bi prisilili druge suparnike na promašaj ili blokadu. Russellu i njegovi suigrači često su se teško igrali jer su im iz gledališta dovikivali uvrede često i na rasnoj osnovi. Jednom prilikom izbio je incident kada su igrači Russellove pokušali iz hotela u Oklahoma Cityu. Osoblje hotela odbilo je ugovorene trojke tamnoputih igrača, među kojima je bio i Russell. Ostatak momčadi, uključujući i trenera, zgrožen tom situacijom protestirao je na način da su raširili šatore u hotelskom dvorištu.

Russell je odveo svoju momčad do osvajanja dva NCAA natjecanja 1955. i 1956. godine, uključujući i čak 55 uzastopnih pobjeda. Tada je postao poznat po svojoj snažnoj igri u obrani i blokadama, uključujući 13 blokada u jednoj igri. Trener sveučilišnog UCLA prokomentirao je Russellove revanši: „Russell je najbolji obrambeni igrač koji je igrao sam i ja vidio.“ Sve svoje sveučilišne karijere Russell je prosječno postigao 20,7 bodova i 20,3 skokova po igrama. Osim u košarci natjecao se u atletici, tj. u trčanju na 400 metara te skoku u daljinu. 1956. godine Russell je objavio na NBA draftu.

Nacrt NBA-a
Prije NBA drafta treneru Boston Celticsa, Redu Auerbachu, vidjelo se Russellov način igre u obradi te je pomislio da je samo ono što mu nedostaje da bi stvorio sjajnu momčad. Budući da su Celticsi prethodnu sezonu bili drugi, propala je mogućnost draftiranje Russella jer su Celticsi imali jako nizak izbor. Auerbachu je ostala još jedna mogućnost, a to je bila zamjena. Odlučujući određeni igrači šesterostrukog NBA igrača All-Star Eda Macauleyja i zamijenili su ga za Russella kojeg su već izabrali St. Louis Hawksi. Međutim, Hawksi su zatražili poboljšanje ponude u Cliffa Hagana koja je tada poslužila vojsku. Auerbach je nakon puno razmišljanja odlučio određivati ​​i pružiti Cliffa Hagana koji je zamijenio uspješne obavljene. Prije toga, na draftu, Celticsi su izabrali buduće članove Kuće slavnih K. C. Jonesa i Toma Heinsohna. Taj je nacrt kasnije prozvan jednim najboljim u povijesti poluameričkog sporta.

1956.-1959.
Russell se nije mogao pridružiti Celticima sve do prosinca 1956. godine zbog Olimpijskih igara. Svoj debi u dresu Celticsa, Russell je ostvario 22. prosinca 1956., upravo protiv St. Louis Hawksa koji je predvodio Bob Pettit. Auerbach je postavio Russella da “ugasi” Pettitovu nadmoć. Russell nije nimalo gledao, već je bio sjajno obranio još jedan na jedan prisilio Pettita na promašu ili blokadu. Nakon povratka, odigrano je 48 utakmica, a prosjek je postigao 14.7 poena i 19.6 skokova. Celticsi su prije toga bili više ofenzivna momčad, a to je upravo Russell donio tu obradu nadmoć koji je Auerbach iskoristio te momčad poučavao žestokoj obrani koja je protivnika prisilila na mnogo pogrešaka što je onda dovelo do lakih bodova. Njegova igra u obrani bila je izvrsna, a pogođena njegova blokada koja se često primjećuje na utakmici. Celticsi su sezonu završili s omjerom 44-28. Međutim, Russell je ponovno ušao u meti provokatora, a tijekom utakmice s Knicksima je imao prve provokacije izvan središnjeg dijela. Nakon sljedećeg vremena, Russell se požalio Auerbachu i rekao je da je to bilo potrebno u ruke. Nakon idućih provokacija Russell se pridružio i učinio ga šakom u uši. Poslije utakmice Russell je morao platiti kaznu od 25 dolara, ali više nije bio na meti provokacija i vrijeđanja. U momčadi Celticsa započeli su međusobne odnose između Heinsohne i Russella jer je Heinsohn osvojio nagradu za novu godinu, iako je zaslužio Russell, ali tako je odlučeno što je Russell igrao gotovo pola sezone. Odnosi su još jedan od najznačajnijih kada je Russell odbio datum atuograma Heinsohnovom rođaku, što je ovaj razljutilo. Međutim, kasnije su se odnosi smirili, ali i uvijek su bili rezervirani, dok su npr. Bob Cousy i Russell razvili su vrlo prijateljski odnos.

Godine 1957, u konačnici su Istočne konferencije, Celticsi su susreli sa Syracuse Nationalsima. Doigravanje Russell-a je odigrano sa 16 koševa, 31 skokom i zabeležio je 7 blokada (tada još nisu postigli blokadu). Celticsi su pobijedili u utakmici 108: 89, a konačni rezultat serije bio je 3-0 te su Celticsi postigli prvo finale NBA lige u povijesti franšize. U NBA finalu susreli su se upravo protiv St. Louis Hawksima. Momčadi su podijelili prvih šest utakmica, a rezultat je bioligaški 3-3. Što dalje serija odmicala tenzije sve više rasle tako da je u 3. utakmici Auerbach udario suparnički trenera i zaradio kaznu od 300 dolara. U sedmoj utakmici Russell je dao sve od sebe kako bi “usporio” Pettita, ali upravo je Heinsohn, sa svojih 37 poena, održao Celticse u utakmici. Russell je u svom blokadu nad Colemanom održao vodstvo Celticsa 103: 102 i 40 sekundi prije kraja utakmice. U drugom su produžetku ostali igrači koji imaju problema s osobnim pogreškama, a bio je Heinsohn izbačen, a Hawksima je preostao samo sedmorica igrača na raspolaganju. Celticsi su vodili 125: 132 sekundu prije kraja utakmice. Bek Hawksa pokušao je otkriti uličicu-oopom naći Petitta, ali nije uspio pogoditi koš te su Celticsi osvojili svoj prvi naslov NBA-e. [1]

U sezoni 1957./58. Russell je prosječno postigao 16,6 poena i 22,7 skokova. Na kraju sezone Russell je izabran za najkorisnije igračke lige, ali je izabran i za sve-NBA dugu petorku. Celticsi su ostvarili 49 pobjeda i lagano su osigurali doigravanje. Ponovno su ostvarili finale gdje su se ponovo susreli sa St. Louisom Hawksima. Nakon prvih dvije utakmice rezultat je bio 1-1. U trećoj utakmici Russell je pretrpio nogu da ne može više sudjelovati u doigravanju. Četvrti meč iznenađenja je dobio Celticsi, dok su u petoj i šestoj igri odigrali pobjedu odbijeni Hawksi su predvodili Petittom koji je bio odlučujući u šest odigranih utakmica postigao 50 poena. [2] Iduće sezone Russell je nastavio s odličnom igrom i prosječno je postigao 16,7 poena, a 23 skoka. Celticsi su postigli 52 pobjede i u finalu NBA lige lako su svladali Minneapolis Lakerse rezultatom 4-0.

1959.-1966.
U sezoni 1959./60. NBA liga dobila je još jednog sjajnog središnjeg i budućeg člana Košarkaške Kuće slavnih, Wilta Chamberlaina koji je u redovima prosjeka postigao čak 37,6 bodova. 7. studenog 1959. po prvi put sučelila se i možda dva najboljeg središta u povijesti NBA lige, Bill Russell i Wilt Chamberlain. Russell je bio više obrambenih, dok je Chamberlain bio više ofenzivnih igrača. Unatoč tomu što je Chamberlain nadmašio Russellu s 30 nasuprot 22 poena, Celticsi su ipak odbili pobjedu rezultatom 115: 106. Tada je započeo jedno od najvećih rivala, Chamberlain-Russell je proglašen za novu košarku. Russell je odveo Celticse do 59 pobjede u redovnom dijelu, uključujući i niz od 17 uzastopnih pobjeda. U finalu Istoka Celticsi su susreli s Chamberlaineovim Philadelphijom Warriorsima. Iako je Chamberlain nadmašio Russela s ukupno 81 poenom, njegovi su Celticsi odbili pobjedu u seriji rezultata 4-2. U NBA finalu 1960. Celticsi su pobijedili Hawkse rezultatske serije 4-3 i osvojili su svoje treće NBA naslove u posljednje četiri godine. [4] U drugoj utakmici finala Russell je objavio NBA rekord sakupivši čak 40 skokova, a u odlučujućoj sedmoj utakmici postigao je 22 poena i 35 skokova. U sezoni 1960./61. Russell je prosječno postigao 16,9 poena i 22,3 skokova i odveo momčad do veličine 57-22. U finalu Istoka svladala je s Syracuse Nationalseom u petom meču, a u finalu NBA lige lako su svladali St. Louis Hawkse rezultatom 4-1 i osvojili još jedan naslov NBA lige. [5]

Iduće sezone Russell je imao prosjek od 18,9 poena i 23,6 skokova. Chamberlain je u ovoj sezoni bio na prosjeku od 50,4 poena, a postigao je 100 poena u jednoj utakmici, ali Russell je odigrao 60 postignutih pobjeda u regularnom dijelu te je izabran za najkorisnijeg igrača lige. U doigravanju smo se još jednom susreli s Chamberlainom i svojim Warriorsima. U ovoj seriji Russell je odigrao sjajnu utakmicu na Chamberlainu i bio je manji prosjek od 50,4 poena po utakmici. U sedmoj utakmici Sam Jones je dvije sekunde prije kraja postigao ključni koš koji je odveo Celticse do pobjede. U NBA finalu Celticsi su se susreli sa Los Angeles Lakersima koji su predvodili Jerry West i Elgin Baylor. Prvih šest utakmica žuč su podijelili te je serija bila izjednačena na rezultatima 3-3. U sedmoj utakmici rezultat je bio izjednačen sekundu prije kraja, a Lakersi su imali zadnji napad. Međutim, igrač Lakersa promašio je što su igrali. Nakon problema s osobnim pogreškama, Celticsi su ostali bez napadačkih četvorki te je Russell ostao sam. Međutim Russell je suigračem Guarliamoma prisilio Baylora na promašaje te je postigao 30 bodova i 40 skokova odveo momčad do pobjede i još jednog NBA naslova. [6] U sezoni 1962./63. Bob Cousy je otišao u mirovinu te su Celticsi izgubili važnog igrača, ali su na draftu izabrali Johna Havliceka koji je nadoknadio nedostatak. Tijekom sezone Russell je prosječno postigao 16,8 poena i 23,6 skokova. Osvojio je još jedan gol za najkorisnije igrače lige s 19 poena i 24 skoka proglašen najkorisnijim igračima NBA All-Star utakmice. U pobjedi Celticsi su postigli finale NBA lige i tako pobijedili Los Angeles Lakerse rezultatom 4-2. [7]

U sezoni 1963./64. Russell je prosječno postigao 15 poena i 24,7 skokova je odveo Celticse do veličine 58-22. U finalu su Istoka svladali nad Cincinnatijem Royalse rezultatom 4-1 dok su se u finalu NBA lige ponovno susreli s Wiltom Chamberlainom i San Francisco Warriorsima koji su svladali u pet utakmici. Da bi bio šesti uzastopni, ukupno sedmi Russelov naslov u osmogodišnjoj košarci. [8] U sezoni 1964./65. Russell je ponovno bio sjajan i prosječno je postigao 14,1 poen, a 24,1 skokova i tako je odveo Celticse do 62 redovne pobjede. Po peti staviti proglašen je najkorisnijim igračima lige te je osigurao drugu uzastopnu titulu za najboljeg skakača lige. U konačnici Istoka Celticsi su susreli s Philadelphia 76ersima, koji su zamijenili svoje redove doveli Chamberlaina, da bi ponovo postigao dvoboj Russell-Chamberlain. U petoj utakmici serije Russell je postigao 28 skokova, 10 blokada, 7 asistencija i 6 ukradenih lopti. U sedmoj i najdramatičnijoj utakmici serije Russell je bio pet sekundi prije kraja, pri vodstvu 76ersa 110: 109, pogriješio i lopta je stigao u ruke igrača 76ersa. Nakon vremena-outa lopta se izvodila sa strane. Lopta je ubačen u teren, a John Havlicek je rasprostranjen s ukrajinom i stavio u koš za pobjedu Celticsa i ulazak u još jedno finale NBA lige. U konačnici su imali nešto lakog posla i svladali su Los Angeles Lakerse rezultatom 4-1. [9] U sezoni 1965./66. Celticsi su osvojili osmi uzastopni NBA naslov preko Philadelphie 76ersa i Los Angeles Lakersa koji su svladali u sedam utakmica. [10] Tijekom sezone Russell je prosječno postigao 12,9 poena i 22,8 skokova. To je bio prvi put u sedam godina da je Russellu prosječno ispod 23 skoka po utakmici.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *